Milana Grbić: Dve hiljade dvadeset prva

18. 07. 2021.

Milana Grbić: Dve hiljade dvadeset prva

pesnikinja: Milana Grbić; izbor pesama iz neobjavljenog rukopisa

Bivša drugarica

Udaćeš se do Nove godine
po svoj prilici, neću biti kuma
uprkos dogovoru
tvoj novi dečko je nasledio
porodični posao
privređuje dovoljno za oboje
više nećeš morati da radiš
iako si završila fakultet
sledećeg leta ćete na more
njegovim kolima

Još uvek ideš kod Sneže na depilaciju
dok prevrćete šoljice za kafu kažeš
nadam se da će mi uskoro sprčiti dete
pokazuješ verenički prsten
tvrdiš kako je u pitanju dijamant
da smo ostale drugarice
verovatno bi se uvredila
ne divim se dovoljno ubedljivo
izvini, nikad nisam umela
da napravim razliku
među kamenjem

Moje nove drugarice
rado citiraju Sonju Drljević
posećuju izložbe savremenih umetnica
posle uz masnu buksnu
komentarišu eksponate
hvale moje šale na račun Boga
i Teda Hjuza
kažu da se nikad neće udati
ako to ipak učine
zadržaće svoje prezime

Sve ređe pomislim na dve hiljade dvanaestu
sutra ćemo prvi put pobeći iz gimnazije
probati cigarete na rođendan mog oca
dani koji su pred nama učiniće
da tvoje ruke postanu
najsigurnija zona koju poznajem
redovno ću te podsećati
da iz šteka poneseš filtere i rizle
i na to koliko je opasan nezaštićen seks
dežuraćeš dok povraćam
od vrućeg testa i četiri duple tekile
za vreme časova ćemo u Pabu piti na crtu
razgovarati o Joletu koji neće da jebe
i tvojim kandidatima koji žele jedino da se jebu

Za sedamnaesti rođendan
poklanjaš mi Lovca u žitu
ne znaš ništa o tome
ali tvoj brat studira književnost
kaže kako ovo mora svako da pročita
ti si kuma meni i Kolfildu
ja ću biti tebi kad se udaš
oduvek si se nadala
kako će mladoženja biti viši od tebe
ja da će priznavati rodnu ravnopravnost

Na poslednjem letovanju
počinješ da me nerviraš
kurac je prva reč
koju izgovoriš kad se probudiš
pogrešila sam
psovke, crvena kosa, rasparene čarape
nisu znak pobune, kao što sam smatrala
sad me upozoravaš
kako niko ne želi pijanu ženu
nabrajaš beogradske restorane
u kojima si ručala s budućim mužem

Sa mnom si završila
kažeš kako ne umem ništa
osim da pridikujem
uzalud se radujem
novim tanjirima s cvetnim dezenom
šta ćeš u njih sipati, pitaš
viršle i pire za minut
tražiš da predavanja ostavim
za svoje buduće đake

Čini mi se da nemaš nove drugarice
muž postaje podozriv čim se razdvojite
zaboravila sam kod tebe
prugastu haljinu na kopčanje
žalim što mi je postala uska
ako je pronađeš
možda ćeš se setiti
večeri kad sam je prvi put nosila
bio je Uskrs
sedele smo u Pabu, za šankom
sa skrivenog broja slale Šiški
lascivne poruke

Svet ipak nikad nije bio naš
čak ni čitavo jedno veče
ukoliko muž prestane da te primećuje
zapamti, nema nikog lepšeg od tebe
koja me čekaš ispred Paba
sa zapaljenom cigaretom
i neočešljanom kosom

Najgora kletva

Od zlatne ribice prvo bih tražila
da moj najbolji prijatelj i ja
živimo u istom gradu
i bar jednom na terasi
pijemo višnjevaču
gledamo Bertolučija
dok ispod nas besni revolucija
lete glave hulja i protuva

Prethodnog dana ništa nije slutilo na zlo
odbila sam Anđelu
mamurna od juče ostala u stanu
morala sam da učim i sačuvam keš
na kraju krajeva
ne sluša mi se taj bend

Isključi kameru, uključi mikrofon
tako će manje da koči veza, kaže Aleksa
kod njega je već ponoć
neće skoro u krevet
pije vino direktno iz ambalaže

Upoznao je Grkinju i Amerikanca
stipse, ne zovu treću turu
kreću kući kad je najbolje
glas mu zakrči
zagušen talasima severnog mora
izdrži, kažem
biće bolje kad se združiš s lokalcima
sve bi bilo bomba da si ovde ti, odgovara

Izostavljam lament nad sobom
znam džabe Škotska
kad nemaš s kim da piješ
izdrži, ponavljam
to su tri semestra
sat vremenske razlike i Lamanš

Podrška se pretače u emotikone, gifove
ušate kučiće što šalju poljupce
prećutkujem kako juče u Kvaki
nije bilo onog zbog kog sam otišla
džabe sam derala
skupe čarape na šav
lepila veštačke nokte i trepavice

Aleksa hoće da promeni temu
koja je najgora kletva, pita
šarke te klale, kažem
on je čuo bolju
da rodiš spojene blizance
nit živo da raniš
nit mrtvo da saraniš
ponovo se smejemo
kao da između nas nije more

Sve je nestalo preko noći
četrnaestog na petnaesti mart
ako ništa, izlazak je bio dobar
došla mi je Milica
ostale smo do tri
videla sam dvojicu
s prvim sam odrasla
drugi tek što je
ostao bez devojke
hoće da odemo na neki has
piće dva ili tri
dobro se raspitao
do mog srca vode
jaka pića i masni obroci

Pre te večeri imala sam razne želje
Aleksu u Beogradu
terasu s pogledom
zlikovačke glave na tanjiru
da svršavam iz prve
i da mi ljubav izjavi jedan
što ne voli ni buhtlu s kremom

U dvadeset časova predsednik se
vanredno obratio javnosti
nema idenja preko granice
nema ni van grada
nema fakulteta
nema kafane
nema svirke
nema piva
nema duvke
nema seksa
nema Milice
nema Anđele
ima samo piratskih knjiga i muzike
zarad opšte bezbednosti
život se seli na skajp

Iza mene mili marica
moram da požurim
uhvatiće me policijski čas
izlog zaključanog lokala kaže
nisam se očešljala danima

Imam želju
da pivska pena preliva
da mi dođe najbolji prijatelj
da mi dođu svi prijatelji
da prošetam kroz sumrak
da svira Bili Holidej
da svira bilo šta
da odvrnem zvučnike do kraja dok serviram meze
da zvono na ulaznim vratima zvrji večno
da se grlimo, ljubimo, fotografišemo
da više nikad ne ispratim goste

Moja neočešljana glava uviđa
najgora kletva je imao pa nemao

Dve hiljade dvadeset prva

Prošlog decembra mi je momak iz Višegradske
rekao kako ga u ovo doba godine
češće nego obično obuzima želja da se ubije
dok je govorio
odrazi lampica s moje jelke
svetlucali su u njegovim dužicama

Sad nisam mnogo mislila na to
javili su se novi kandidati

Dani su bili topli i vedri
sedela sam s Aleksom u bašti
nasred ulice Kralja Petra
jeli smo sladoled od maline i marakuje
napravili spisak ljudi
koje u Novoj godini treba zavesti

Obukla sam polovnu plišanu suknju
napila se prepredene, slatke rakije
zaspala u jedan
nisam uspela da skinem šminku
Aleksa mi je uzeo prljavu vatu iz ruke
i pokrio me

Sutradan dok smo u sumrak šetali
od francuske ambasade do Glavne pošte
otprilike kod Predsedništva
naterao me je da obećam
kako se zauvek odričem kratkih pića
i pošaljem čestitku zbog koje ću se verovatno kajati

Taksi je stigao prebrzo
nisam stigla
da najboljeg prijatelja zagrlim kako priliči

Na stanici mi se plakalo i piškilo
nije bilo uslova ni za jedno
poželela sam da pogrešim autobus
odem za Opovo preko Barande i Sakula
mladić u rumunskoj trenerci
i devojka s blatnjavim cipelama od skaja
su razmenjivali francuske poljupce
odjednom sam se setila
kako mi je pre pet godina
Vlada zadao da napišem priču
o dvoje slepih koji se vole

Codanovia

To što ti se sliva niz ramena
i preplanule leđne mišiće su glečeri
duše belih medveda
koje nam nikad neće oprostiti plastične kese

Bela noć se rastače
prisećaš se kako si me pitao
da se bar malo povatamo
nisam htela
nadam se da si to dobro upamtio
jer su mi namere bile didaktičke
iste večeri sam razbila koleno
uzeo si maramicu
kleknuo da središ ranu
priznajem, to je bio carski potez
možda jednom priznam i pred tobom

Posećuješ Kategat
Skagerak i Kategat
te toponime sam jedino zapamtila
na časovima geografije
dok na prezentaciji nismo videli slike
zamišljala sam ih
kao opasnu braću bildere
more na fotografiji izgledalo je zloslutno
nabreklo, previše blizu neba

Obilaziš Dramen
tundre i tajge
čija imena ne znam da pročitam
iako si lokaciju uredno dodao

Sad je već i tebi hladno
stavio si kapu, imaš novu jaknu
u Beogradu se otvorila prodavnica
zove se Cream of Scandinavia
mislila sam da tamo kupim kaput
jer su sigurno topliji od domaćih
ali sam pomislila
šta ako ovde šalju ono što tamo nose u proleće

Unosiš se u lice foto-aparatu
belina je prepredena
da li zamišljaš smrt kao Jetija
severna svetlost leluja
nad tvojom podignutom glavom
i uključenom kamerom
#travellover #erazmuslife

Što se tiče društvenih mreža
tu sam oduvek konspirativna
samo crno-bele mačke
književnici, slikari
i tuđe vagine
verovatno se ponekad zapitaš
da li sam diplomirala
da li i dalje pišem
da nisam dobila
vulvitis, kulpitis
hlamidiju trahomatis
sve je dobro
setim se te samo zbog instagrama
a i tu te držim najviše iz kurtoazije

Tiho Brahe je za ljubimca imao losa
los se jedne noći napio piva
skotrljao niz stepenište i uginuo
prepiješ se, promašiš stepenik
survaš u bezdan i umreš
to je slavan kraj za losa
a bedan za čoveka

Ovde sve isto
kašike duboko u medu
bubrezi u loju
s naftom smo kratki
pijaće vode nemamo

Ocd
ili ko zna koja druga boleština
me odvodi do tvog vajn naloga
i would share my good cooking skills
for a glass of beer and nice conversation
sve je jasno, dragi
nemaš koga da zoveš na opijanje

Tvoja majka ponosno pokazuje
fotografiju sa žičare
sve joj uredno
šalješ preko vibera
da li u ski centru Ore
dodatno naplaćuju selfi štap
Codanovia
zima upornija
ali ne nepobediva

Ležiš u travi
Vatern svetluca od mlakog sunca
ako slučajno zažmuriš
razmišljaš da li sam sve ono ozbiljno rekla
ili se možda sad ipak stidim
imala sam tek dvadeset godina

Dobar kandidat

Zašto si zemlju blagostanja
zamenio državom u kojoj je zabranjen abortus
tvoja rođaka traži temu koja će je zbližiti sa mnom
raspituje se da li poznajem svog sugrađanina
koji će uskoro doktorirati
nemam kud, šaljem suzdržan pozdrav
uz nadu da nikad neće biti dostavljen
duž rute Sarajevo–Beograd
psujem tvoju porodicu raštrkanu širom sveta

Više te ne pominjem
osim kad se jako napijem
novi kandidati su podjednako nedostupni
kako da mislim na tebe
nakon što mi se Miloliki osmehne
i pridrži vrata

Okrivi svoju rođaku jer ti neočekivano pišem
prisećam se kako si autobus
redovno čekao u Krnjači
bilo ti je bliže
ili nisi hteo da plaćaš peronsku kartu
uvek sam svuda stizala
u poslednjem trenutku, taksijem
često se pitala da li je baš to ono što ti smeta

Šta ti najviše fali kad pomisliš na Beograd
ukoliko uopšte razmišljaš
o onome što si napustio
da li pogled s Liberti Hola ume da iznenadi
danas sam kroz prozor tramvaja videla
palmu od dva metra koja raste na lođi
videoteku i trudnu kuju dok kaki
što se tiče Kikinde
znam da ti najviše nedostaje jeftino piće

Da li si zavoleo Džojsa i Noru
brzo kao Bergmana i Liv Ulman
u moje ime popij pivo u pabu Toner’s
seti se da sam jednom na tebe potrošila deset evra
u Muzeju Franca Kafke

Ne moraš da mi odgovoriš
znam koliko košta poštarina
za prekomorske pakete
odmah ću ti reći šta ima novo kod mene
ne nosim više mantil koji si mi pohvalio
kad smo išli u Narodno pozorište
još uvek čuvam kartu
iako je predstava bila dosadna
smejala sam se na silu
za tu priliku kupila sam novu haljinu
ti si hvalio samo mantil

U Kikindi medicinske sestre na pauzi za kafu
uz cigaretu zaključuju kako bi trebalo da se vratiš
i spaseš svoju državu
nemamo šanse, sa žaljenjem zaključuju
oko takvih se otimaju Rusi i NATO

Nedostaješ naciji
meni treba neko
ko će me posle izlaska dopratiti do kuće
šalim se, znam kako me ne bi pratio
da ti nije bilo usput
ostavio si bicikl ispred moje zgrade
nisi Majkl Fari
iako me nekoliko pesama podseća na tebe

Iako sam te prežalila, priznajem
bio si zaista dobar kandidat

Cor, cordis

Da li si čuo
ili bar čitao o tome
kardiohirurzi tokom pojedinih zahvata
drže srce u ruci

Ne mislim kao mi, zamlate
što srce vadimo i vraćamo
na dnevnoj bazi
nego odinstinski
drže srce u ruci
muvaju ga tamo ovamo

Zar se ne boje
šta ako im srce ispadne
na hladan pod operacione sale
i prestane da pumpa

Cor, cordis
dvofazna mišićna pumpa

Moja baba je nekoliko godina
bila padobranac u studentskom domu
diplomirala, sve ih je izlečila
od onoga za šta je leka bilo

Zato me sad pitaju
kućni prijatelji, kumovi, prolaznici
zašto nisam upisala medicinu
nego ovo što jesam
zašto da se arči pamet
na kategorički imperativ
na Rinkonetea i Kortadilja
na Rozenkrance
na Gildensterne

Cor, cordis
pepeo pada na parket
dok prebacuješ cigaretu
iz desne u levu ruku
i polako prepričavaš
sve što si juče rekao psihijatru

Meni je samo jednom
srce pumpalo u ruci
lepo, belo srce
izgledao si malo zatečeno
dok si ga vraćao
u levi džep teksas košulje

Bukolika

Sunce je u krošnjama
vetar s jezera svež
namaži kremu
sa zaštitnim faktorom, upozoravaš
planinska klima ume da prevari

Ne znam ništa o tome
odrasla sam među suncokretima
i habzburškim zdanjima
bosonoga ležim na ljuljaški
između dve bukve
nemam ništa ispod haljine

Smejem ti se
zalivam pršut medenicom
od koje trnu zubi, grlo gori
rakija je u tvom kraju bolja

Smatraš da preterujem
pominješ bolesti zavisnosti
delirium tremens
ulicu Teodora Drajzera
broj četrdeset i četiri

Hipohondrija je najopasnija bolest
inače jedem isključivo
pileće meso
citrusno voće
orašaste plodove
ne znaš
moji hepatociti su projektovani
za najjače rakije
jedino od čega sam zavisna
je uzaludno nadanje

Pulsne tačke na tvom telu
pronalazim brže nego što bi želeo
iznova ti prebrojavam mladeže
likujem dok odlažeš oružje
dugoročne planove
sertifikate, čestitanja
preseljenje u Glazgov
strpala sam u fioku
koja se najteže otvara
skidaš pčelarsko odelo
rodna je godina
nemamo vaj-faj
tražiš dedin tranzistor
udišeš duboko
zaranjaš među moje naježene butine

Ovako bi izgledao
najbolji dan u mom životu

Miloliki

Miloliki se nikad ne gura u javnom prevozu
retko psuje
sedeo je u zadnjoj klupi, nije cinkario
teško prećuti nepravdu
sve svoje devojke je ispratio
sigurnom odlukom o samoubistvu
ukratko, od onih je što prvi najebu

Lekar me muva devet godina
naši roditelji bi blagoslovili takav brak
moji jer znaju kako ne mogu sama
uvek zaboravim ključ u bravi
i da platim račune na vreme
žele za mene ozbiljnog muškarca
koji će ih sahraniti tako da se ne postide
njegovi zbog moje velike fotografije u novinama

Lekar jedinac će naslediti stan
kuću i vikendicu kad mu baba umre
kaže kako sam džabe učila
ali imam mnogo sreće
književnost mi neće doneti koru hleba
zato kod njega ima vruće pogače
masti i paprike
paštete i pavlake ako više volim

Ne ispuštaj lekara, kaže Miloliki
dok zavrćemo turu ispred diskonta
mrak se neumoljivo zgrušava
ipak vidim Miloliki ima sve
što mi je oduvek bilo dovoljno
šake za paučinasto milovanje
usne dva zalogaja lososovog mesa nedeljom u podne
negde gde je vazduh slan od mora

Miloliki, nema razloga da ti bude neprijatno
rođena sam pod kuratom zvezdom
od početka nemam šanse
u rukavima ne krijem svilene gaće
pod haljinom Anđeoske vodopade
naučila sam da lupim nogom o pod
glavom o zid kad je nužda
tvoje devojke ne seku kosu
smeju se umilno
jedini si na svetu nežniji od njih

Pažljivo biram ambleme kojima te ogrćem
blagoglagoljiv, bogougodan, fragilan
kad pročitaš moje ime misliš na ozbiljnije stvari
posvećenost, mera, rad
ova žena ima tri pameti
prvu gde treba, u glavi
drugu umesto srca
treću iza pubične kosti
sve tri viču koči kad nisam ni dala gas

Ne voliš žene-kabadahije
ipak mislim da bismo se snašli
kod kuće sam naučila da tiho plačem
pojedem sve iz tanjira
odrekla bih se duvana, kupila ti prve jagode
što u februaru niču po supermarketima
pretrčala van pešačkog prelaza
na Bulevaru revolucije
stropoštala ti se u zagrljaj
makar bio sestrinski

Volela bih da sam gledala
dok se prvi put briješ
i zakopčavaš matursku košulju
nikad nisam saznala koje je boje bila
umesto toga videla sam kako nanosiš karmin
i lakiraš nokte u crno

Miloliki zbog kojeg stihovi nadiru pod mojim prstima
budućnost odbacuje nemarno
kao kad o farmerke otire ruke posle umivanja
smatra kako je lekar rešenje
nema šta da mi pruži
daj dane koje prespavaš
uveren da se magla neće razići
daj taj poljubac što ti je precvetao između usana

Nepenthes

Za melanholiju nema leka
nije ni nužan
od ove bolesti se ne umire
odatle potreba za duvanom
u kasnim satima
kratkim pićima u podne
problem ima fiziološko uporište
ukleti pesnici
prerano preminuli muzičari
ne snose krivicu

Doktorka se vara
lek postoji odavno
prošli su milenijumi
otkad je dvanaest brodova
okrenulo rep zgarištu Troje
besramno kao da su u pitanju
izlomljene lego kocke
zaputilo se prema Itaki
diljem svetskog mora
boginje nasrtljivo zadižu suknje
junak dovitljivac nema kud
zaranja, izranja, oblizuje usne
slatki sirup zatire reči
koje žuljaju um
potomstvo, vernost, patriotizam

Tvoje oči su bile siguran znak
suze koje ne napuštaju trepavice
zenice Direrove gravure
srce se okrunilo kao gerber
od predugog stajanja na suncu

Kažeš da si u prolazu
treba da pronađem nekog zdravog
ko leže na vreme
ima položen državni i vozački ispit
spreman je da prehrani porodicu
odmahujem glavom
veltšmerc je najsigurniji afrodizijak

Obriši suze i nos
hoću da se igramo
budi Adam ja Eva
kad već imamo sve što je neophodno
moj ten Tilde Svinton
tvoje samoubilačke želje
sklonost ka lošem društvu
i skupim muzičkim instrumentima
ovo što čuješ je kapris broj pet
ne kič iz tuđeg stana
s lošom zvučnom izolacijom
otplešimo do sledećeg ugla
iako te nervira što nemam osećaj za ritam
obećavam tamo počinje bolja etapa večnosti

Možemo kao kod fon Trira
ti si Džastin
ja Kler
dobro ću te sakriti
ubojita siročad hara kroz mlečni put

Uzalud osmišljavaš pompezan kraj
melanholija nije bolest od koje se umire
u najgorem slučaju živiš zauvek

Nesuđeno

Pre nego što pozvoniš
poslednji put proveravam
da li sam dobro sakrila
sve što na meni iole vredi
smisao za humor engleskih romanopisaca
odevni stil izrezan iz Burde
ne nosim ruž, ni brushalter
umesto parfema stavljam Autan
komarci već u aprilu nasrću
na moju kožu prošvercovanu iz Laponije

Ližem s prstiju ostatke
čokoladnog pudinga koji odbijaš
u osnovnoj školi bio si debeo
redovno dobijao šamare
sad uvlačiš kaiš u leviske broj dvadeset osam
imaš tanke, žute prste koji drhte
dok sledeću cigaretu pališ o prethodnu

U avgustu na keju ostajemo do jutra
uvek me ispratiš do zgrade
uljudno sačekaš da dovršim rečenicu
iako žuriš
posle dugo tražim ključ po tašni
gledam kako se penješ
u pravcu Gradske biblioteke

Dovešćeš me do orgazma
od kojeg se razilaze planinski venci
srce crkava kao kineski kučići na navijanje
zato ne brinem jer se u oktobru
ne srećemo ni na fejsbuku

Izlog preskupog kafića je ukrašen
polarnim medvedima od stiropora
greješ ruke u probušenim džepovima
prisećaš se kako sam rado sedela ovde
pila pivo i smejala se preglasno

Izbola sam prste
pokušavajući da o grane plastične jelke
okačim anđele od kristala
sigurni smo da kroz prozor vidimo pahulje
kad kreneš kući
javljaš mi kako na pločniku nema poledice
fantomski sneg su šanse koje nismo iskoristili

Ponovo će doći proleće
smrdljiva reka, buka i gomila ljudi
koji ne obraćaju pažnju na nas
uhvatićeš me za ruku i uperiti moj prst
u naš budući dom

O pesnikinji:

Milana Grbić je rođena u Beogradu 1996. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Kikindi. Studentkinja je na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kratke priče i pesme je objavila u zbornicima Hila, Crte i reze, Rukopisi, Najbolja kratka priča Pirota, Međaj, Zavrti točak, Milo Bošković i Šraf, kao i na portalima Avlija, Eckermann i Strane. Bila je učesnica festivala Kikinda Short 2018. godine. Dobitnica je literarnih nagrada Vukašin Conić, Đura Đukanov i Sremčeve nagrade. Autorka je zbirke kratkih priča Oko nas more (2017).

 

Share :